Sveta Kata snijeg na vrata, a nije prosinac. E, pa Ana, dobro došla na sjeverni polarni krug. I tako, daleko od doma, daleko od hrvatskih narodnih uzrečica, eto mene u finskom, rujanskom, snježnom Rovaniemiju.
Iako je bio šok, svi smo uživali u tih nekoliko snježnih dana. Padali su prvi snjegovići, prva grudanja i šetnje snježnim gradom. Možda se čini normalno za ovako daleki sjever, no Rovaniemi nije imao snijeg u rujnu od 1960-tih godina (nisam sigurna koja točno godina, pisalo je u novinama).
Domi i ja smo imale posebnu avanturu. Naime, snimamo dokumentarac o stranim studentima koji u Rovaniemiju studiraju redovno. Tako je prva snježna večer bila prva radna večer u klubu Sfäär jednom od naših protagonista (Jamesu iz Australije), stoga smo biciklirale po najvećoj mećavi u centar grada kako bismo ga snimile. Nakon stresnog snimanja, bojeći se hoće li sve biti u redu s opremom koju smo teglile po mećavi, dale smo si oduška i poslikale i snimile nekoliko snježnih videa.

Kako je biti student u Finskoj

Nastavljam s novim informacijama iz akademskog svijeta. U iduća tri mjeseca, moj zadatak je položiti 7 predmeta. Čini se puno, i je puno. Mogla sam upisati mnogo manje predmeta, ali zbog toga što Finci imaju mali broj ects-a po predmetu, uzela sam što više predmeta kako ne bih morala polagati veliku razliku kad se vratim u Maribor.
Predmeti koje sam odabrala su s više smjerova mog fakulteta, što bi značilo da mi se raspored predmeta poprilično preklapa. Profesori su ovdje vrlo striktni što se tiče dolazaka na predavanja, točnije prisutnost mora biti 90% ili čak 100%. Unatoč strogosti, s profesorima se sve da dogovoriti, tako i moj izostanak sa nekoliko predavanja svakog predmeta koje moram nadoknaditi esejima ili projektima za zadaću.
Oslovljavanje profesora sa Vi je ovdje strano. Nakon nekoliko mojih mailova koji su započeli sa "Dear professor ***", finski studoši su mi objasnili da nije potrebno oslovljavati profesore na taj način jer je ovdje odnos student-profesor na prijateljskoj razini. Tako nije ni čudno kada usred predavanja netko od studenata ima neko pitanje pa vikne "Hey Max!", profesoru, na što sam vjerojatno jedino ja trznula i još nekolicina studenata s razmjene.
Druga zanimljivost, meni još draža, je to što na faksu nema kodeksa oblačenja. Većina mojih profesora je spirsana, ima dredlokse do guzice, istetovirana, obučena u trenirke ili karirane hipsterske košulje, potpuno raščupane kose, bez imalo pretencioznosti. Rekla bih, savršena zemlja za mene, bez predrasuda, bez puno konzervativnih stavova i zlih komentara.
Predavanja su fantazija. Kroz vrlo mnogo samostalnog rada, do sigurne ocjene bez i jednog ispita. To se zove pravo rasterećenje studenata. Mnogo rada i vrlo malo stresa daju veliku motivaciju i želju za učenjem. To je vrlo jednostavan finski recept, koje bi sve zemlje trebale slijediti!
Ponovno se osjećam kao u srednjoj školi. Nakon svakog predavanja nova zadaća. Obično je to pisanje eseja o naučenom s prethodnog predavanja uz korištenje dodatne literature. Takav način rada te, hoćeš-nećeš, natjera da naučiš teoriju s predavanja. Na kraju svakog predmeta potrebno je predati konačan projekt/esej/prezentaciju i ništa više. Profesor je siguran da si znanje iz predmeta dobio svojim trudom i zadaćama, a ujedno si rasterećen spremanjem, odnosno bespotrebnim štrebanjem prije ispita.
Svaki profesor ima svoj način rada, no meni se sviđa onaj profesora Tomija. On drži predavanja iz predmeta Multimedia expression. Danas nam je putem razno-raznih youtube videa objasnio vrlo dosadnu teoriju povijesti multimedije na vrlo zanimljiv način. Nakon toga nas je podijelio u parove i dao nam točno 30 minuta da napravimo prezentaciju o nekoj od ponuđenih tema sa slajdova. Nakon 30 minuta, svaki par je imao 5 minuta da prezentira prezentaciju u kojoj će objasniti temu, pokazati primjere, dati link na bar jednu stručnu literaturu Google Scholar-a ili slično, i pokazati da je naučio nešto o toj temi. Moja tema je bila Kinect for Windows (kako funkcionira na Xbox konzoli i gdje se sve koristi). Bila sam u paru s Njemcem Felixom i napravili smo odličan, brzinski timski rad, sa prezentacijom i svim potrebnim informacijama. Na kraju nam je profesor objasnio zašto je to od nas tražio. Rekao je da će naš budući posao biti vrlo vjerojatno stresan i da nas želi pripremiti na stresne situacije, timski rad i primanje znanja koje širimo drugima. Nadovezao se kako smo sve to mogli dobiti za zadaću, no ovako je ispalo efektivnije i lakše pamtljivo za sve nas.

U ponedjeljak je u Rovaniemi došao asistent Jaka s mog faksa iz Maribora. Vikend prije sam primila mail od Marje, glavne koordinatorice mog smjera na fakultetu, o pozivu na ručak s njom i asistentom Jakom. Prekrasna gesta od strane University of Lapland-a. Nakon ručka i upoznavanja s Marjom, Jaka se pridružio Kuntotie ekipi i meni na kuglanje u Santa Sport Centru blizu Kuntotie-a. Kuglanje je taj dan bilo 1 euro po satu, što smo iskoristili poslijepodne.

Ne znam postoji li savršeniji trenutak za pisanje bloga o Laponiji. Trenutno je 1 i 30 u noći, a ispred mog prozora nebo su preplavile Aurore Borealis. Bez pretjerivanja, osjećam se kao u bajci, preplavljena osjećajima divljenja, sreće, mira... Smatram da ovakvu magiju treba iskusiti barem jednom u životu i zato sam presretna što imam čast družiti se sa ovom zemaljskom magijom do kraja godine.

U videu ispod je time laps, ili ubrzan protok vremena, Aurore Borealis od prije nekoliko dana. Aurora je najsnažnija kada je ljubičaste boje, a mi smo bili sretnici što smo je mogli vidjeti baš takvu.


Juusov pogled na Auroru Borealis (13.09.2014.)

Za slikanje i editiranje videa zaslužan je Juuso Voutilainen. Juuso je Finac rođen u Rovaniemiju koji studira na mom fakultetu i mom smjeru Audiovisual media culture, a od nedavno je i dio naše ekipe. Ekipa nam se širi, mi smo sve složniji, zajedno lovimo Aurore, roštiljamo i družimo se non-stop. Uskoro planiramo nekoliko izleta na sjever i jug.


Slikao James Rann



Slikao James Rann



Slikao James Rann


Tjedan iza sebe ostavljam u tmurnom sjećanju. Ispijanje čaja, mjerenje temperature i sve što ide uz gadnu prehladu, pratilo me zadnjih desetak dana. Laponija me koštala i više nego što sam očekivala. Srećom, krenulo je na bolje prije nekoliko dana tako da sam uspjela pohvatati najbolja događanja u gradu.


Fuksiaset

Prošli tjedan u gradu se održavao Fuksiaiset. Doslovan prijevod na hrvatski bi bio Proslava stranke. Nema veze s politikom, ali ima veze sa studentima. Laponski studenti imaju tradiciju da se svake godine na isti dan studenti svih fakulteta maskiraju u maske čiju tematiku prethodno odrede i onda igraju igre diljem grada. Grupe studenata odaberu svoju kontrolnu točku u određenom dijelu grada (najčešće na nekoj zelenoj površini, parkovima, trgovima), odrede što je zadatak na određenoj kontrolnoj točki i maskirane grupe dolaze do točaka te rješavaju zadatak po zadatak. Cilj je skupiti što više bodova.
Kako sam bila bolesna i nije mi bilo do maskiranja, nisam sudjelovala u Fuksiaiset-u, ali sam obišla nekoliko kontrolnih točaka da uživam u smiješnim zadacima, studentima koji ih pokušavaju riješiti i još boljim grupnim maskama koje svaka od ekipa ponosno nosi od kontrolne do kontrolne točke. Ukoliko grupa smatra da je zadatak neukusan, dosadan ili težak, odustaju od te kontrolne točko, no to znači i manje bodova za njih. Svaka grupa može nositi slatkiše ili maštovite poklone kojima može podmititi kontrolnu točku i tako se lakše provući sa zadatkom ili na kraju dobiti više bodova.
Na videu je kontrolna točka studentske organizacije ESN koju su vodili James i Olli. Domi, Addie, Juuso i ja smo ih posjetili te uživali u grupama koje su dolazile i pokušavale riješiti zadatke. Zadatak njihove kontrolne točke je bio da se dvoje ljudi iz grupe vrti oko štapa dok Olli ili James ne kažu dosta. U tom trenutku se osobe moraju pljesnuti rukama i dati štap ostalima iz grupe, sve dok ne dođu do zadnje osobe.
Na kontrolnoj točki pored ESN-a, nalazila se kontrolna točka studenata obrazovanja. Njihov zadatak je bio da grupe moraju svojom odjećom prekriti što veću površinu livade ispred sebe. Što veća površina, to više bodova. Naravno, to je bio jedan od posjećenijih kontrolnih točaka, no i jedan od težih za ispuniti (mislim da je svima jasno zašto).
















Fuksiaiset 2014. by anauzemljicudesaa
Fuksiaiset- ESN kontrolna točka

Prvo predavanje

Prošlo je i moje prvo predavanje. Na predmetu Advanced artistic production (u prijevodu Napredna umjetnička produkcija) dobili smo zadatak napraviti svoj projekt i pažljivo bilježiti sve njegove faze. Ja sam odlučila napraviti izložbu fotografija i videa Aurore Borealis koje su slikali ili će slikati studenti našeg sveučilišta, no moram čekati da vidim kako će proći iduća faza projekta. To je traženje sredstava i prostora od sveučilišta kako bih dobila materijal za printanje i papir za fotografije, te glavni hodnik sveučilišne zgrade. Sve u svemu, zanimljiv predmet, zanimljiv profesor, zanimljivo predavanje. Studentima je dano mnogo slobode u radu. Vrlo malo predavanja, mnogo praktičnog rada i suradnje s profesorima. Za početak smo dobili zadaću napisati 2 eseja. Pogledali smo nekoliko zanimljivih projekata od prošle godine i razgovarali s profesorom o našim i njegovim željama vezanih za predmet. Kao što sam i očekivala, fantastičan početak. Finska nije bez razloga zemlja s najboljim obrazovnim sustavom na svijetu. No, to je bilo tek prvo predavanje. Ovaj tjedan kreću ostala predavanja tako da ću imati više materijala za pisati o ovoj temi.

Muzeji i povijest grada

Ovaj tjedan sam posjetila i nekoliko muzeja u gradu. Vidjela sam prekrasnu laponsku kulturu i običaje u muzeju Arktikum, radove mnogih poznatih umjetnika Finske i Švedske u muzeju Korundi, te sam ponovno posjetila interaktivni muzej Pilke, ovaj puta s vodičem.

















Addie at the Pilke museum by anauzemljicudesaa
Igranje interaktivne igre u Pilke muzeju. Addie ruši toranj.


Ne znam jesam li već spomenula, no u Finskoj je drugi službeni jezik švedski. Govori ga gotovo cijelo stanovništvo zemlje. Odnosi ovih dviju država nikad nisu bili dobri, zato i mnogi Finci ne vole švedski i protestiraju protiv njega kao službenog jezika. Uzrok tome su brojni povijesni ratovi i nesuglasice zemalja.
Kad smo već kod povijesti, eto malo povijesti grada Rovaniemija. Rovaniemi je ratovao sa Sovjetskim Savezom 1941. godine. Kako je Finska populacija izrazito mala naspram Sovjetskog Saveza, Finska je potražila pomoć od Njemačke koja je došla u Laponiju. Odnosi Njemačke i laponske populacije bili su izvrsni tijekom rata, međutim kada su Finci potpisali primirje sa Sovjetima, njihov odnos je potpuno narušen. Njemci su imali oko 200,000 trupa u Finskoj i i dalje su bili u ratu s Rusijom. Sovjetski Savez je zahtjevao da Finci maknu sve njemačke trupe iz njihovog teritorija u roku dva tjedna, što je naprosto bilo nemoguće. Ipak, Finci su uspjeli maknuti sve Njemačke trupe u finsku regiju Tornio i Kemi kako bi uvjerili Ruse da se drže dogovora. Njemci su osjetili izdaju od strane Finaca te je njihov glavni general Lothar Rendulic dao naredbu da se uništi cijela Laponija, uključujući i sva sela i gradove na putu za Njemačku. Rovaniemi je bio grad koji je najviše stradao. U roku 6 dana i 6 noći cijeli grad je bio srušen. Jedino što je ostalo je 13 kuća koje su danas pretvorene u dječje vrtiće, muzeje i slično. Na slici se vidi maketa izgorjelog Rovaniemija iz muzeja Arktikum.



Jeste li znali što sve skriva Finska?

Malo zanimljivosti za kraj. Finska je poznata po tome što je 86% njene površine pokriveno šumama. Poznata je i kao zemlja 1000 jezera i otočića (iako ih ima puuuno više), po prekrasnoj Laponiji punoj magičnih mitoloških stvorenja i običaja, po najčišćoj pitkoj vodi u cijelome svijetu, po Nokiji (koja je od nedavno u vlasništvu Microsofta) i po Aurorama Borealis.

Finska je poznata i po Djeda Mrazu, po klizanju i skijanju na ledu gradom od jedne do druge točke, po tome što je najmanje korumpirana država svijeta prema istraživanju iz 2012., po tome što ima najviše heavy metal bendova po glavi stanovnika u svijetu i, kao što sam već prije spomenula, po najboljem obrazovnom sustavu u svijetu.
Finci su, vjerovali ili ne, najveći konzumenti kave u svijetu. Dok prosječna osoba popije 1,3 kile kave, Finci popiju i do 12 kila kave na godinu. Finska je ujedno i jedina država svijeta koja nikad nije propala ili imala problema sa financijama, koja ima 3,3 milijuna sauna na 5,3 milijuna ljudi, kao zemlja broj 1 u svijetu za osnovati obitelj i biti majka prema istraživanju Save the Children (i to zadnjih 14 godina). Uz kavu, Finci su najbrojniji u ispijanju mlijeka po glavi stanovnika (1 litra na osobu dnevno). Glavni grad Finske, Helsinki je, prema istraživanju Monocle-a, grad u kojem možete živjeti najkvalitetnije u svijetu, ujedno i najiskreniji grad na svijetu. Finska radi najbolje mobilne igrice na svijetu (top 5 ispred SAD-a). Jedna od njih je i Angry Birds.
Na slici je Angry Birds dječji park u središtu Rovaniemija. Kao što se na slikama i snimci može vidjeti, Finci su izrazito ponosni na ubojite ptičice koje klinci obožavaju.










Angry Birds park in Rovaniemi by anauzemljicudesaa
Šetnja parkom Angry Birds

Finska je poznata i po tome što ljudi ovdje čitaju najviše knjiga po glavi stanovnika i za kraj, vjerovali ili ne, Finska, iako kažu da je zemlja s najviše samoubojstava, ona je druga najsretnija država svijeta.